Inicijativu za izradu Nominacionog dosijea za predanje o Pavi i Ahmetu, kako bi se stavilo pod zaštitu Uneska, publicista i novinar Veselin Konjević uputio je na adrese Kancelarije Uneska i Ministarstva kulture Crne Gore.
– Priča o ljubavi Pave i njenog islamiziranog muža (Ahmet-paše) je najpoznatije predanje-legenda s područja Vraneške doline, koje se više od tri i po vijeka čuva od zaborava. To predanje, kako se vjeruje, opisuje događaj iz prošlosti Vraneša, koji se vezuje za djevojku Pavu, kćerku vraneškog kneza Nikole Milikića, koja se udala za islamiziranog mještanina Ahmet-pašu Hasanbegovića. Mladi Hasanbegović se, nakon višegodišnjeg izbivanja iz rodnog kraja, vratio u Vraneš i zaljubio u ljepoticu Pavu, koja je pristala da se uda za njega, pod uslovom da ne mijenja vjeru. Takođe, tražila je da sva muška djeca, koju eventualno budu imali u braku, budu islamske vjere, a ženska - hrišćanske, odnosno pravoslavne. Zaljubljeni paša je na to pristao, a Pava mu je u miraz donijela imanje (polje).
Konjević priča da je Pava, kako se vjeruje, u jednom bremenu rodila tri sina – Muša, Hasana i Dauta, od kojih su nastala tri znamenita muslimanska bratstva – Mušovići, Hasanbegovići i Dautovići. Sinovi su, kazuje predanje, izuzetno voljeli majku, svake nedjelje vodili je na konju, „sa pozlaćenom opremom”, u crkvu, gdje su je ispred vrata sačekivali dok se završi crkveni obred.
– Pava je umrla na drugom porođaju, rađajući žensko dijete, ostavljajući amanet sinovima i mužu „da joj se ime ne zaboravi”. Ubrzo po rođenju, umrlo je i to žensko dijete koje je, shodno njihovom dogovoru, trebalo biti pravoslavne vjere, i sahranjeno pored majke Pave. Paša je, u znak velike ljubavi i poštovanja prema Pavi, te posjede, koje je dobio od Pave u miraz, prozvao – Pavino Polje.
Kada je Ahmet-paša umirao, ostavio je amanet da bude sahranjen pored Pave, koja je do kraja života zadržala svoju vjeru. I danas, dvije kamene ploče, na jednoj u reljefu uklesan krst, a na drugoj polumjesec, koje se nalaze nedaleko od centra Pavinog Polja – za koje se vjeruje da su upravo Pave i njenog muža, svjedočanstva su o toj nesvakidašnjoj ljubavi – istakao je Konjević, u inicijativi.
– Naša prošlost, za koju često mislimo da je bila odviše surova i neprikladna današnjem civilizacijskom svjetonazoru moderne Evrope, ponudila nam je priču koja je u Vranešu (opština Bijelo Polje) sačuvana nekoliko vjekova - o velikoj ljubavi vraneške ljepotice Pave i njenog izabranika Ahmet-paše. To je poučna priča o poštovanju i njegovanju različitosti, kao ključnom principu koji nam je kroz vjekove omogućavao biološki opstanak na ovoj uzavreloj balkanskoj vjetrometini. Predanje o Pavi i Ahmetu najbolji je dokaz koliko duboko u prošlost sežu korijeni multietničnosti, međuvjerske i međunacionalne tolerancije u Crnoj Gori.
Na ovom prstoru odavno je shvaćeno da međusobne kulturne razlike, nastale uticajem različitih civilizacija kroz vjekove nijesu hendikep, već predstavljaju naše kulturno i civilizacijsko bogatstvo, koje je nužno njegovati i njime se dičiti pred svijetom. Jedino ta i takva Crna Gora – koja njeguje multietničke i multikonfesionalne osobenosti svojih naroda, jeste vrijedna da bude dio evropske i svjetske moderne civilizacije; da opstane i bude čuvana od svih njenih građana kao prava i jedina domovima. Svemu tome predanje o Pavi i Ahmetu jeste savršen uzor, i stoga ga je i vrijedno čuvati i afirmisati – ocijenio je Konjević.
Kao kruna napora u afirmaciji ovoga predanja i njegovih vrijednosti, Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore 2015. godine je, na Konjevićevu inicijativu, predanje o Pavi i Ahmetu proglasila nematerijalnim kulturnim dobrom države Crne Gore, od lokalnog značaja.
– Savjet za imenovanje ulica, trgova i bulevara Podgorice nedavno je prihvatio moju inicijativu, od prije dvije godine, da se ulica u glavnom gradu (Podgorici) imenuje po Pavi i Ahmetu. U toku je realizacija i moje inicijative Opštini Bijelo Polje, da se most na Limu u tom gradu imenuje po Pavi i Ahmetu. Sve ovo propraćeno je brojnim napisima u svim značajnijim medijima u Crnoj Gori, kao i u mnogim uticajnim medijima u regionu i šire.
Afirmacija vrijednosti ovog predanja pogoduju smanjivanju etničke distance među narodima. Sve jasno ukazuje na to da značaj predanja o Pavi i Ahmetu nadilazi granice države Crne Gore, jer njegove poruke su jednako aktuelne u svim vremenima i na svim prostorima, pogotovu u nacionalno i vjerski mješovitim sredinama. A to je, vjeruje Konjević, dovoljan razlog da se prihvati ovu inicijativu, kako bi se predanje o Pavi i Ahmetu zvanično nominovalo od strane Ministarstva da bude stavljeno pod zaštitu Uneska, kao neprolazna vrijednost univerzalnog značenja.
M.N.